Povijest parfema - Parfemi Nicole i toaletne vode Nicole

Go to content

Main menu:


Povijest parfema


Povijest parfema seže u pradavna vremena kada je pračovjek, nadražen mirisnim dimom koji se osjetio uz vatru, otkrio da neka drva, pogotovo ona bogata smolom, pri paljenju daju dimu lijep miris. Možda to iznenađuje, ali riječ parfem izvedena je baš od dima. Riječ “perfume” je podrijetlom latinski izraz “per fumum”, dakle, “kroz dim”. Naši su preci, šaljući k nebu mirisne oblake dima, odavali počast svojim bogovima, slali molbe i molitve – aromatičan je dim bio njihov način komunikacije sa svojim bogovima.

Dokumentirana povijest mirisa počinje zajedno s početkom velikih drevnih civilizacija: Egipćana, Rimljana, Židova, Asira, Grka, Kineza – svi su oni na svoj, često vrlo rafiniran, način upotrebljavali različite mirišljave tvari s različitim ciljem.

Egipćani su stavljali na kosu aromatične pomade koje su, polako oslobađajući miris, stvarale oko nosača mirisne oblake. Mirisi su u to vrijeme bili upotrebljavani također i zbog sakralnih ciljeva – egipatski su faraoni žrtvovali svojim bogovima tamjan, a za balzamiranje mrtvih tijela članova kraljevske obitelji upotrebljavana je bila mirha. Kada je 1922. otkrivena grobnica kralja Tutankamona, između mnogih je vrijednih predmeta pronađena posuda s aromatičnom pomadom. Mada je teško u to povjerovati, nakon otvaranja, bez obzira na to što je prošlo 3000 godina, supstanca ja zadržala svoj miris!

Vjerojatno su mirišljive tvari bile razlog prvog, poznatog u povijesti, štrajka. Priča kaže kako su oko 1330. godine prije Krista vojnici faraona počeli štrajkati zahtijevajući od vladara aromatične pomade i balzame.

Narod koji je uzdizao parfeme na razinu svetinje bili su Grci. Prema njihovom mišljenju lijep je miris potjecao od boga, bio je magičan, mističan, a također i erotičan atribut. Grci koji su živjeli u VI. stoljeću prije Krista mazali su nakon kupanja u javnom kupalištu svoja tijela aromatičnim uljima – svaki dio tijela drukčijim mirisom. Niti jedna obiteljska svečanost nije se mogla održati bez mazanja tijela mirisom – bila je to vrsta rituala čišćenja.

Na Bliskom su se istoku ljudi također zaljubili u mirise. Ambra – supstanca iz ulješura ima miris ribe, ali sušena nekoliko mjeseci daje parfemima toplu, osjetilnu aromu. Bila je toliko vrijedna da je bila uspoređivana s vrijednošću zlata ili robova.

U Kini se u posteljinu stavljao mirisni prašak u vrećicama, u sobama se palio tamjan, a česte su bile i aromatične kupke. Zanimljiv je bio kineski običaj: gosti su nakon prijema dobivali komadić papira natopljen jasminovim mirisom – miris je jasmina trebao otkloniti posljedicu neumjerenog uživanja u alkoholu. U Kini je mirisan bio, također, i novac tiskan na svili.

Rimljani su, na početku narod jednostavnih vojnika s golemim entuzijazmom, preuzeli od Grka, ali i pod utjecajem Orijenta, zadovoljstvo koje daje miris. U parfumiranju su prešli same sebe – parfimirali su sve što je bilo na dohvat ruke. Mogle su se naći i fontane koje prskaju mirisnu vodu, stavljali su u krevete ružine latice, parfimirali su sebe, odjeću, predmete čak i životinje; radili su to i tri puta dnevno!

Parfumerijska je revolucija nastala uslijed arapske metode alkoholne destilacije – taj je proces bio detaljno opisan u pismima arapskih alkemičara. Arapi su bili nesumnjivi poznavatelji začinskih biljaka. Kuran, osnova islamskog svijeta, hvali sve mirise te potiče na njihovu uporabu – ne samo zbog religioznih razloga nego i zbog vlastitog zadovoljstva. Kada je nakon propasti Rimskog Carstva došlo kršćanstvo, zabranjuje se upotreba parfema zbog njihovog osjetilnog djelovanja. Tek su Križarski ratovi za Svetu zemlju (11.-13. stoljeće) vratili Europi ugodu i radost kakvu daju mirišljave tvari.

U suvremenom obliku, dakle u rastvoru eteričkih ulja u alkoholu, pojavile su se krajem XVI. stoljeća. Bila je to slavna voda kraljice Mađarske – Elizabete. Taj je miris bio kompozicija cvijeta naranče, ruže, mente, melise, limuna i ružmarina. Na parfumerijskom se tržištu voda kraljice Elizabete održala nekoliko stoljeća.


Brz je razvoj proizvodnje parfema nastao tijekom renesanse kada je alkemiju zamijenila kemija, razvili su se procesi destilacije i ekstrakcije pa se podigla kvaliteta mirisnih aroma. U Veneciji se od puhanog stakla rade bočice za parfeme najbolje kvalitete, slavne u čitavoj Europi. Italija je ubrzo postala metropola mirisa. Žena, koja je metropolu preselila u Francusku, bila je Katarina Medici. Udala se 1533. za francuskog kralja Henrika II. i uzela sa sobom u svoje nove pariško sjedište osobnu kolekciju parfema. Nisu ipak mogli uzeti iz Toskane cvijeće i bilje za proizvodnju parfema, dakle počeli su tražiti u Francuskoj neophodnu floru koja bi bila tako lijepa i razvijena kao talijanska. Našli su je u Provansi. Tako je nastala “kolijevka” parfumerijske industrije - Grasse. Proizvodnju parfema revolucionizirala je kemijska sinteza koja je uzrokovala jednostavniji pristup sirovinama i snizila cijenu parfema. Pojavila se tada također i nova kategorija stručnjaka – velikih krojača – kreatora mode koji su na promocijama svojih kolekcija počeli također davati svoje ime izabranim mirisima. Tako je 1921. poznata dizajnerica mode Coco Chanel uvela na tržište inovatorski parfem No5. Taj je miris počeo novo razdoblje – od tada ti su parfemi postali propusnica za ekskluzivni svijet mode. Kada su u jednom intervjuu pitali Marilyn Monroe: “U čemu spavate, gospođice Monroe?” zvijezda je odgovorila: “Imam na sebi samo Chanel No5″.

Danas su parfemi način izražavanja naše osobnosti, osjećaja, mašte i navika. Zrcale naš karakter i stil života, donekle govore o sustavu vrijednosti. Parfemi dopuštaju ženama da nađu svoj temperament i seksipil, muškarcima daju osjećaj sigurnosti i muževnosti. Napadajući naša osjetila mirisnim kompozicijama mogu se razbuditi najdublje želje. Neke mirise pamtimo do kraja života, njihova magija sjeća se najstarijih uspomena – podsjeća nas na bliske ili posebne događaje. Parfemi dobre kvalitete stvaraju aureolu žudnje i luksuza. Miris parfema prati nas svaki dan. Parfemi su modni detalj. Oni su kao nakit koji nadopunjuje dekolte, kao lijepi lak na njegovanim noktima, kao dobro izabrana kravata. Ističu osobnost, poboljšavaju raspoloženje – zbog toga je dobar izbor jako važan.

Parfumerijski proizvodi pojavljuju se u nekoliko kategorija koje ovise uglavnom o sadržaju perfumerijskog koncentrata. Veća njegova količina čini miris intenzivnijim, trajnijim i skupljim. Dezodoranti i vode nakon brijanja sadrže oko 1-3 %, omiljene kolonjske vode, oko 3-5 %, toaletne vode 8-15 %, mirisne vode 15-25 % mirisnog koncentrata, a parfemi 20-30%. Veća se koncentracija ne upotrebljava, bili bi prejaki za okolinu. U razgovornom jeziku riječ “parfem” često znači miris, a ne samo njegov koncentrirani oblik.

Svatko zna da je miris važan. Njegovanu osobu ne čini samo elegantna odjeća i lijepa šminka, već i dobro odabran, ugodan miris. Dobro je znati da naš partner, nakon što tri mjeseca upotrebljavamo isti parfem, više ni ne osjeća taj miris. Osjetilo mirisa je lovačko i upozoravajuće. Reagira na novosti i zbog toga treba, želimo li istaknuti našu atraktivnost, nakon nekog vremena mijenjati miris.

Back to content | Back to main menu